JASMINA JANKOVIĆ

POEZIJA, PROZA, PROMOCIJE, ČLANCI, REPORTAŽE I DOKUMENTARNI FILMOVI...NOVE PJESME!

O POEZIJI JASMINE JANKOVIĆ

jasminapoezija | 28 Septembar, 2016 10:42


 

 

 

 

       Jasmina  Janković  dotiče sudbinsku temu stranstvovanja, dobrovoljnog izgnanstva iz sebe u svet. Taj imagološki aspekt njenog dela će tek da zaokupi književnu kritiku , jer je problem stranca u književnosti jedan od trenutno aktuelnih u svetu. Imaž, imix ili lik, naš odraz u drugome, stranac, stranstvovanje, a stim u vezi i usaljenost, jesu pesnički problemi koje pokreće spisateljica i podstiče nas da krenemo u potragu za sopstvenim identitetom....Ona pokušava da nametne svoj kulturni model nasuprot izvoru govoreći ne kao zamišqena žena, već kao strasna žena od krvi i mesa. ONa kaže: 

" Ljubim te celog ovozemnim lahorima sad

Krv mi u tvoju uvire, kao Mesec u gustu noć..."

Ona silazi u dubine bića i oplođuje qudsko, rađa se strast egzistencija formira svoju energiju. Tu su se spregli san i mašta, mit i legenda realnost i fantastika...Kod nje nema Bodlerove sete  ni motiva smrti . Poetesa razara realnost putem  irealnog pišući stihove kao sopstveno iskustvo, kako je činio Rilke, ali bez atrofije duha opuštenosti i letargije kao kod modernih liričara. . Ona stihovima ne daje funkciju očuvanja već razbijanja. U magiji njene pesme jezik prerasta funkciju sredstva i postaje nešto više. Pokazuje osetqivost za lirski detalj, atmosferu za prostore imaginacije. Poeziju shvata kao izraz psihičke, društvene i istorijske realnosti, vrstu ritma istorije  i preobražaja. U njenoj poeziji se vidi kako se osmišqava ljudska egzistencija, kako se preobražava iz nižih u viša stanja, kako se u poeziji oplođava qudska bit. Ona je moderni sanjar. 

To je poezija vrtloga emocija nastojanja da se unutrašnje u čoveku oslobodi svih sputanosti i postane njegova realnost .

Kroz lirsko rastvaranjje strasti Jasmina Janković afirmiše ljudsku potrebu da traje. Ona učestvuje u stvaranju života i u njenom vidnom polju je sveobuhvatna scena na kojoj se uskovitlano i užareno odigrava čudesno zbivanje. Njena stvaralačka motivacija poistovećena je sa ljubalju.

Pesnikinjino uzbuđenje je naglašeno na osnovnim planovima zanata, na planu dikcije, slika i ritma, na planu forme, najpre sinetetizovano u metaforama. Neke stvari su iznad poimanja. Naši prazni prostori postoje i misteriju moramo poštovati i pokloniti joj se. Tu gde prestaje poznato i objašnjivo, počinje poezija.

DR SLAĐANA  MILENKOVIĆ,   

                        o poeziji Jasmine Janković (14.03.2008.) Sremska Mitrovica


I M P R E S I J E

 

                                           ŽENA KOJA GOVORI S VETROM

(Delovi  intervjua datog  listu Večernje novosti nakon Moskovskog sajma knjiga(19.09.2007 godine)

      Na pitanje o ulozi umetnika Jasmina Janković kaže":

     Um ima najbrže konje, razuzdane do ludila da stignu dobro ali i osvetu. Srećna sam što se u Sveruskom izložbenom prostoru među 2700 izdavača nalaze i knjige koje ja potpisujem. U traganju za višim idealima i čistim temama u vremenu kada je život postao komercijalizovan , pesniku nije lako da zarovari dušama i ispuni svoj zadatak. Podstaknuta finim  nitima koje  vešto  tka umetnik - život, ja stvaram svoju ariju vaseljene. Neka slava budu reči, a čovek je mali između zvezda i pukotina zemlje.
Za najlepše stihove  krivim  tajne od srme i rose.

     Kada pišete ?

     -Dok hodam stvaram. Naučila sam da prepoznam ta stanja i dozvoljavam im da me vode. A umem da slušam i vetar. Od njega mnogo naučim o sopstevnim  osećanjima.


      Kako ljubavi , najlepšem iskušenju odoleti?

     - Ne treba joj odolevati  ako je istinska . Ona je traganje ka oblicima nadahnuća. ljubav je učenje pretakanja talasa u srebro. Pevam o platonskoj ljubavi kao nedodiru, o prodavačici narcisa o majci s kojom zamiriše soba s blagošću bez kraja ...

         BAR info Vijesti (07.03.2007.godine)

      ... Kaže da se trudi da bude pjesnik na svakom mjestu , i smatra da je zadatak pijesnika da dodirne čovjeka i da pomjeri njegovo oko...

        O romanu JASENOVI, prof dr RATKO BOŽOVIĆ, na promociji  (23.03.2006. god. Ministarstvo za dijasporu)

               Izvor list POŠTAR , članak Ilinka Vuković


... "Jasmina Janković se dotakla teške teme dostojne velikog Dostojevskog i uspela je da svojim iskustvom i spisateljskim talentom proživi živote svojih junaka ... Ona uspešno svojim rečenicama i opisima zadržava pažnju čitaoca, tako da ovaj izgubi osećaj za vreme i zaboravi na svet oko sebe. Roman o ljubavi, duhovnosti, duševnosti i moralu, dobro je čitati u apsolutnoj tišini, u samoći....Ovo je važna knjiga, knjiga za aplauz, posle koje čitajući o grehu, opraštanju i pokajanju, doživljavate i sami očišćenje i katarzu..-rekao je  između ostalog sociolog kulture prof. dr Ratko Božović

                  GLAS PODRInjA (11.12.2008)  KROZ SNOVE I JAVU


      ..."Kroz  poeziju kao sveprisutnu emociju pesnikinja je brektanjem sopstvene duše iznedrila lične snove, stvarnost i vizionarske elemente uobličene visokim stepenom  imaginacije, toplim i dubokim stihom koji se bori protiv površnosti i grubosti... (Branka Todorović)

             GLAS PODRInjA (26.04.2007) PRIČE O KOSOVU I STRASTI

 

       ...Uz pozdrav   Jasmina Janković je  publici uputila "želju da zajedno budu na talasu energije lepe reči , naglašavajući da je knjjiževnost alatka , Bogom data, da se ljudima prenesu najsloženije poruke"

            DR SLAĐANA  MILENKOVIĆ

            o poeziji Jasmine Janković ( 14.03.2008.) Sremska Mitrovica


      ... Jasmina  Janković  dotiče sudbinsku temu stranstvovanja, dobrovoljnog izgnanstva iz sebe u svet. Taj imagološki aspekt njenog dela će tek da zaokupi književnu kritiku, jer je problem stranca u književnosti jedan od trenutno aktuelnih u svetu. Imaž, imix ili lik, naš odraz u drugome, stranac, stranstvovanje, a stim u vezi i usamljenost, jesu pesnički problemi koje pokreće spisateljica i podstiče nas da krenemo u potragu za sopstvenim identitetom....Ona pokušava da nametne svoj kulturni model nasuprot izvoru govoreći ne kao zamišljena žena, već kao strasna žena od krvi i mesa. Ona kaže"" ljubim te celog ovozemnim lahorima sad

Krv mi u tvoju uvire , kao Mesec u gustu noć..."
Ona silazi u dubine bića i oplođuje ljudsko, rađa se strast egzistencija formira svoju energiju. Tu su se spregli san i mašta, mit i legenda realnost i fantastika...Kod nje nema Bodlerove sete  ni motiva smrti . Poetesa razara realnost putem  irealnog pišući stihove kao sopstveno iskustvo, kako je činio Rilke, ali bez atrofije duha opuštenosti i letargije kao kod modernih liričara.

Ona stihovima ne daje funkciju očuvanja već razbijanja. U magiji njene pesme jezik prerasta funkciju sredstva i postaje nešto više. Pokazuje osetljivost za lirski detalj, atmosferu za prostore imaginacije...Poeziju shvata kao izraz psihičke, društvene i istorijske realnosti, vrstu ritma istorije  i preobražaja. U njenoj poeziji se vidi kako se osmišljava ljudska egzistencija, kako se preobražava iz nižih u viša stanja, kako se u poeziji oplođava ljudska bit. Ona je moderni sanjar.

To je poezija vrtloga emocija nastojanja da se unutrašnje u čoveku oslobodi svih sputanosti i postane njegova realnost .
       Kroz lirsko rastvaranje strasti Jasmina Janković afirmiše ljudsku potrebu da traje. Ona učestvuje u stvaranju života i u njenom vidnom polju je sveobuhvatna scena na kojoj se uskovitlano i užareno odigrava čudesno zbivanje. njena stvaralačka motivacija poistovećena je sa ljubavlju.

Pesnikinjino uzbuđenje je naglašeno na osnovnim planovima zanata, na planu dikcije, slika i ritma, na planu forme, najpre sinetetizovano u metaforama.

Neke stvari su iznad poimanja. Naši prazni prostori postoje i misteriju moramo poštovati i pokloniti joj se. Tu gde prestaje poznato i objašnjivo, počinje poezija.

 

DR PREDRAG JAŠOVIĆ,

Paraćin  31.01.2011 godine ,

KA KNJIŽEVNOM PORTRETU JASMINE JANKOVIĆ

 

...Neobično je to što književnica pripoveda  u ovom romanu iz vizure muškarca i što iz njenog romana "Nemi Ovčar" ne možemo da prepoznamo žensko pismo. Njeni romani više asociraju na egzistencijalističke romane i romane toka svesti, nego na romane stvarnosne sadržine.

Jasmina Janković je majstor dijaloga. Ona ne samo da ume da organizuje dijalog već zna kako da struktuira sadržinu romana, tj ima sjajan osećaj da dijalog ubaci baš na vreme , čime podstiče tok radnje i izbegava učmalost atmosfere. Ona takvom dinamikom ostavlja utisak da se  roman razvija kroz radnju i događaj, a zapravo se razvija kroz tok svesti glavnog junaka.

Igrokazi Jasmine Janković u poeziji za decu su od velikog vaspitnog i edukativnog značaja  što je sasvim dovoljno da se preporuči kao pisac za decu .. dr Predrag Jašović

"U poeziji Jasmine Janković ljubav je u mističnoj reminiscenciji  a pesme naporegnute  refleksivnošću. Duhovitet je jedna od strukturalnih karakteristika ove poezije, bilo da je reč o ljubavi, religioznoj ili rodoljubivoji socijalnoj poetici. njena poezija prevazilazi poeziju koju možemo nazvati ženskom poezijom i ubeđenja sam da će se o njoj još vrlo dugo govoriti....

DR PAVLE DELETOVIĆ:

REFLEKSIJE POETSKE ENERGIJE JASMINE JANKOVIĆ  (2009)

 

"Ove pesme uzburkaju ne samo misli i osećanja već sva čuvstva jednog bića. Stožer ovih pesma je pod samo jednim pojmom LJUBAV koja zrači silama Kosmosa. Kod nje je u svakoj pesmi jedno pitanje na koje poetesa daje odgovor sa potpunom eksplikacijom ili putokaz ka odgovoru...Pesma REČI je antologijska pesma o snazi i lepoti poezije

 

O ROMANU ZAR, PRIKAZ LJUBIŠA MILIĆ

(ZADUŽBINA GOJKOVIĆ, DECEMBAR 2006)

 

Roman dostiže zavidnu visinu stilske samosvojnosti, privlačnosti svežine i jdinstevnosti. Jasmina Janković lucidnim sažimanjem, proročki nadahnuto, otvara Sfinginu zagonetku reči ZAR, dajući joj arhetipsku višeznačnost, ništa manjje ozračenu lepotom vizuelnog vatrometa bogate  stvaralačke leksike .

Marsel Prust je u romanu "Traganjje za izgubljenim vremenom"pokušao da u krletku tajni ljudske duše uhvati sveobuhvatnost ljudske egzistencije i njenog smisla i da pruži konačni odgovor za svagda.

Jasmina Janković pokušava isto to upuštajući se u sam vrtlog egzistencije i tražeći post festum odgovore na već odigranu rolu ljudske sudbine. Ona traži smisao ne kao način filozofskog obračuna sa mutacijama zla koja se nanose nad ljjudski rod, već je po autoru tvorenje harmonije smisao.

Jasmina Janković u odnosu na izbor  i pristup teme   prednost  daje pristupu .
Duševni život njenih junaka pun je podsvesne raznesenosti, traumatičnih oziljaka prošlosti i strepnje pred budućnošću  koja se disharmoničnim kontraverzama poigrava sa njihovim, na biološko opstajanje zacrtanim životima.

 

MR PAVLE DŽELETOVIĆ:

 "njena poezija ide od perfidne nežnosti ka apsolutnom saznanju"

 

Deo prikaz romana NEMI OVČAR - MILUTIN LUJO DANOJLIĆ (29.11.2010.)

..."Uzimajući za temu svog romana aktuelne probleme  savremenog
društva u tranziciji, Jasmina Janković je   ušla u  dubok  prikaz psiholoških problema ljudi bez integriteta. Ona pokazuje patološki strah kod naroda u nesigurnom društvenom okruženju. Ona slavi dobro i ono u njenom romanu trijumfuje kao u bajci, što je još uvek nadajmo se prava uloga knjizevnosti..."

     BLIC (29.04.2012) prikaz "Plavi bol"

 

ANDEGRAUND KRITIKA (Milan B. Popović)

- Ovo je zbirka pesama: koja poeziju čini elitnom disciplinom duha i ukrasom književnosti. "Plavi bol" ne boli, iako pobuđuje nemire. Ovo je jezgrovito i u istom momentu raskošno razgranato pesničko otkriće koje, čini mi se, ljubav uznosi na pijedestal životnih vrednosnih lestvica.
        Jasmina Janković nije početnik. Ona je u najboljem, najnadahnutijem pesničkom naletu-upravo s ovom knjigom - sa tolikom dozom rafiniranih poetskih manira, da to u današnjem vremenu brutalnih dobronamernika ume da zaboli, a da ne ostanete povređeni... Naprotiv, vi ovolikom količinom emotivno setnih nanosa bivate isceljeni ukoliko bolujete od takvih boljki.

Melanholično bojažljivo, ali detaLJno deskriptivno. Uzdah i seta, pritajena tuga i iščekivanje provlače se kao najtananije i najsjajnije zlatne pesničke niti...Ova knjiga nije laka, kao što ni jedan istinski bol nije lak. "Plavi bol" je knjiga koju ćemo gotovo mazohistički priviti na ranu, na tetovirano srce...

 


 

Dragan Marković profesor književnosti , BAR (nakon citaWa romanA ŽAR)

.. Divim se Vašoj hrabrosti da izrazite sve  ono što Qudska duŠa nosi. Zar Ajša nije dokaz tome? Zar Sergej Jevrič nije kao mnogi od nas? Sve vreme dok sam čitao pitao sam se  gde je moj Žar!?

Jasmina

PoštovaWe Dragane
Mnogo me obradovalo Vaše pismo koje stiŽe baŠ u danu kad počiWe post. Uvek , pred početak posta imam utisak kako se nebo širi i Božija milost prokapava među nas proste, obične mrave. Želim da osetim i spoznam radost tih kapi i dobijem novu hrabrost za traganja po ljudskoj duši. Svojim poimaWem mojih poruka ste mi je jutros dali. Mnogo Vam hvala na tome.

Novak Adžić čitalac poezije o BREKTANJU DUŠE

...Poseduje neverovatnu čistotu pogleda na emocije. U stvari, ona ne pominje slučajno reč BOŽANSKI , jer samo takvi Qudi mogu da se izdvoje iz sebe i tako dožive nešto što ih direktno dodiruje. I ako je BogiWa, tako skromno govori. Ovo je prava poezija kakvu bih ja rado (da mogu ) baš tako pisao. Nevino, božanski a jednostavno...

Jasmina:
Uz zahvalnost  Novaku na ovim velikim rečima i poređeWu od koga me sram , kažem poezija jeste sirov osećaj koga prospemo na papir. Tu nema laži, doterivaWa oduzimaWa  ili dodavaWa harizme, morala, .... Ne . Ona je nag osećaj koji postoji  ili ga nema. Pesma je muzika. Konac koji ide od prvog do zadWeg slova,drži reči i osećaj na okupu i neda da se raspadnu. Po meni to je najteža kWiževna forma i zato valjda kažu "Pesnici su i Bogovima mili". Sigurna sam da je to zbog iskrenosti...Hvala mnogo.

Draga Jasmina
Pre petnaest minuta sam završila čitaWe  romana  Žar  i zaista svaki moj komentar bi bio suvišan sem da sam užasno mnogo, mnogo plakala . Uživala sam čitajući i sad mi je prosto žao kad se rastajem sa Vašim junacima. Jedva čekam sledeći roman

Milena Sokić,Čačak

SaWa Milošević sekretar biblioteke BjeQina ....
Reči iz VaŠih romana duboko su me dirnule...nastavi
te tako da pišete

Čitalac GORAN , Beograd
 Poštovana, pročitao sam NEMOG OVČARA . Šta da kažem osim da bih kWigu preporučio svakom  ko mi je drag . Odlična je. Dugo ću biti pod utiskom

Nakon promocije u ŠaPcu BRANKA TODOROVIĆ, pesnik medijator i urednik programa KCŠ

"Hvala na pozitivnoj energiji i poetičnosti koja izvire iz svake reči. Zahvalna sam Bogu što postoje Qudi koji duhovno lete izvan poetičnosti ,a poznato je da svici svetle samo dok lete. Ne daj da ti iko oduzme let da bi trajala...

Denis, Čitalac iz Beograda nakon Čitanja PLAVOG BOLA

...Bol nema boju,samo je moj  bol nesto postao plav... Hvala Vam (januar 2012)

Jasmina: 

GuŠeĆi suŠtinsko,zbog Života na povrŠini ,Živ je pesak Života. Jedino prežive snovi .Oni su zametak svih reinkarnacija...

 

 Jasmina direktorki biblioteke MIli Čordašević pred gostovaWe na Barskom Qetopisu 2011

Da govoriću svoje stihove ,ali Vi znate da samnom uvelko dolaze i svi moji likovi. Znači dolazi nas mnogo...

DRAGAN KOSTIĆ, Čitalac Beograd
...Ako je nam čitaocima taj plavi krug beskrajno sjajan, kako li tek nezemaljski sija Vama koji pišete i koji ga svojom lepotom uma i duha porađate nama, ubogim čitačima. A ja Vam želim dau tom beskrajnom, plavom krugu vazda , svojom muzikom poput zvezda sijate i da iz Wega nikada ne nađete druga puta....

Akademik prof. dor Hadži Milutin Stojković  nakon promocije u Rumi
Vašim stvaralaštvom ste delovali na mene da sam počeo drugačije da razmišljam. Hvala Vam. Radite na tom misionarskom zadatku ...

JASMINA, PISMA POZNANICIMA

...U meni neke daljine opet su oživele. Neki vetrovi, reke, sasušeni šaš što šumi u ravnici. Znaš, kad te neko sanja, ti vaQda osećaš to i da te je pronašao kao biser u krateru. NeistopQen, preživeo i ceo. Blistav i beo. Gde je moj biser? NIsam ga valjda našla pa ga nisam mogla i izgubiti. Još ga tražim u površnim danima, lavi strahova ritmu koji ruši snagu duha. U drhtaju preživelog lista u januaru, u usamljenosti neke šćućurene ptice. Kao pesnik, kao vetar, taj vetar kome se divim jer je njegova sloboda slična slobodi moga srca. Ipak i to srce voli mlečnu toplinu lune i zaokrugženost njenu i sjaj... Ponekad...

Kako je lepa čežWa . Ponekad mi se čini da ništa više od nje i nije potrebno. Ponekad osećam verujte mi da se jedini moliti umem i mogu.

O kako je teško hodati između površnih Qudi bez umeća misli i duše. Možda je to moja najveća bolest. Svakim jutrom mi je mali prostor.

Videh kad sam dolazila pijacu u blizini pošte. Učini mi se kao na nekom renesansnom trgu. ljudi skupljeni pored tezgi s voćem. Bilo je hladno, trQali su ruke sa prvim kapima kiše ...Imala sam osećaj nekog sasvim dalekog jutra...

Ostala mi je slika iz onog sela kad su Qudi prolazili kroz uske sokake noseći mleko u plehanim  kantama. Dugo nisam videla te kante. Bilo je pola šest u martovski suton Dunav je bio miran i sve je bio trenutak gustog svetlosnog tkaWa u duši mi  DaQine.. Muče me strašno.. Vuku me iznova I nikad neće prestati ....(mart2009)- selo POŽEŽEN
 

 


Jedna škola u Srbiji je kupila kWige NEMI OVČAR za poklon svojim učenicima koji su školsku godinu završili sa odličnim uspehom.

Imala sam potrebu svakom ponaosob da napišem neku poruku. Možda nekada ta poruka bude našla mesta u sećaWu i bude deo putokaza . Ja nisam videla lice dece koji će u rukama držati knjigu koju sam napisala ,ali  znajući kako mlade generacije beže od književnosti ,pomislih da će biti dobro da pročitaju bar poruku na početku knjige. U to verujem...

Evo neke od Wih:

Nikada ne odustaj da dosegneš visine Qudskosti,jer je to nemoguće dosegnuti.
Doseži ih svaki dan,jer to je put sreće.

Svemir je prepun ljubavi. Zato nikad ne tuži ako se u igri života negde sakrije ili izgubi. Budi siguran da je tu i da samo menja oblike.

Neka o tvojoj vrlini drugi govore.Ti učini samo da ona ima svoje otelotvorenje.
Tako ćeš imati pored nje još i mir, bićeš bogat.

U najvećim olujama potrebno je naći vreme mira, da bi samo govorio sa sobom. To ljudi retko čine. Pričati sa sobom je put ka izlazu.

U svakoj situaciji koju treba da rešiš, učini sve što možeš. Ne ostavQaj prostora ni lenosti  ni nemarnosti.Jer, ako činiš uvek ono što možeš imaš propusnicu za mir u sebi.

Čovek kada ugleda lice bola, istovremeno ugleda i svoja dela koja su odstupala od dobrog ili iskrenog činjenja. To odstupanje je zamka i treba je se čuvati.

Ne govori nikada ljudima reči koje ih mogu povrediti, osim ako su one odraz istine. Povreda tada je povreda samo za trenutak, a dobrobit za dalji čovekov put.

Ako uveseliš druge ljude i daš im trenutke radosti, znaj da si uveselio lice svog života. Čini stalno to i život tvoj će se smejati.

 

Neka te kroz nemire svemIra vode lepote reči

Tišine koje dobijamo čitaWem su najjasniji prostori odjeka duše.

Qude gledaj u oči a sebe kroz dela.

Bogatstvo može biti uvek samo u  čoveku.

Greške su neminovnost ljudskog roda.One su učiteljica našeg bića. Ako ih ponavljaš, uvek ćeš biti na nižoj stepenici od one na kojoj si je napravio.

Prijatelj čoveku u svakom bolu je vreme i nada da može negde i nečim naći svoju ravnotežu.

Dođe vreme laži... Lažnih ljubavi, lažnih vrednosti. U svemu tome duša pojedinca ne može biti lažna. Ona je prosto to čime se pokazuje.

Ako drugi povrede tvoju isinu , samo se osvrni bez reči, jer oni su povredili nepromišljeno svetost i nesvesno razrušili deo svoje staze radosti.

Ne zaboravi da u svakoj ljudskoj slabosti ima mnogo bola.

 

Čestitamo

jasminapoezija | 28 Septembar, 2016 09:04


Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb